Reporterka "Glasa" u Rumuniji, sve popularnijoj turističkoj destinaciji Evropljana Zemlja zamkova i grofa Drakule Postoje pisani tragovi da je Vlad Cepeš obitavao u dvorcu Bran, kojeg danas opsedaju turisti celog sveta Obilazak Bukurešta, koga još nazivaju i Besprekorno čisti gradovi i odlični putevi, prvo je što možete zapaziti u Rumuniji. Uz učešće stranog kapitala, svi hoteli su privatizovani, doručak se, uglavnom, služi sa "švedskog stola", a pojedini hoteli sa dve zvezdice imaju i bazene. Našim ljudima je zanimljiv i podatak da su cene vanpansionske potrošnje niže u proseku za 20 odsto nego u Srbiji, pa tako prosečan ručak košta oko dva evra. Posle demokratskih promena u Rumuniji, turistički kompleksi su potpuno promenili izgled. U planinskim sportskim centrima izgrađen je veliki broj komfornih hotela, uspinjača i skijaških staza. Ali zimski turizam nije i jedini turizam u Rumuniji. Najveća i najposećenija turistička atrakcija Rumunije svakako je Drakulin dvorac u Transilvaniji. Većina filmskih priča o nadaleko čuvenom grofu Drakuli, rumunskoj legendi koju je u roman pretočio irski pisac Brem Stoker, počinje gotovo identično. Časovnik otkucava ponoć, mrtvački kovčeg se polako otvara i, uz škripu, iz njega izlazi grof Drakula. Ogrnut tamnim plaštom, žurnim koracima odlazi iz svog dvorca put mračnih i pustih transilvanijskih ulica. Stvarnost je, ipak, bila malo drugačija. Glavni junak priče je Vlad Cepeš, vlaški vladar, koji je nadimak Drakul, što u prevodu znači đavo, dobio po ocu koji je, kao i on, bio vrlo surov. Vlad Drakul bio je za turske vojnike gotovo demon, jer su se na svakom koraku susretali sa zatrovanim vodama, spaljenim usevima i vojnicima koji ih u gluvo doba noći, poput fantoma, zasipaju strelama. U to vreme, moglo se videti na stotine vojnika nabijenih na kolac na putu do dvorca Bran. Grof Cepeš je zarobljenike uzimao samo da ih muči pre sigurne smrti.
Sve ovo nagnalo je, kako brojnu tursku vojsku, tako i lokalno stanovništvo, da ispredu mit o vladaru demonskog porekla, koji neprijateljima pije krv. Među samim Rumunima danas su mišljenja o njemu uglavnom podeljena. Dok jedni veruju u legendu o vampiru plave krvi, drugi misle da je Vlad Cepeš bio čvrst i nepokolebiv vladar. Ima i onih koji su ubeđeni da njegov duh i danas obitava na mestu njegovog rođenja, u gradu-tvrđavi Sigišuari. Danas je, međutim, njegova rodna kuća pretvorena u nacionalni restoran, gde se na dvorskom stolu služe specijaliteti poput "Drakulinih medaljona" i "vampirskog vina". Postoje pisani tragovi da je Vlad Cepeš obitavao u dvorcu Bran, koji danas opsedaju turisti iz celog sveta. Sam zamak je prepun odaja međusobno povezanih uzanim stepeništima i hodnicima. U zamku se mogu videti stari muzički instrumenti, srednjovekovni nameštaj, kamini... U dvorištu palate je kameni bunar u koji turisti bacaju novičiće jer, prema legendi, grof Drakula svake noći dolazi na to mesto i za novčić ispuni želju. Postoji i verovanje da, u određeno doba godine, svi vampiri ustaju predvođeni grofom Drakulom i kreću u demonske pohode. Sujeverje ili ne, tek na kraju, jedno upozorenje: Ne idite u Transilvaniju bez češnja belog luka. Da je Rumunija zemlja zamkova, potrvrđuje i planinski grad Sinaja, ili kako ga još nazivaju, biser rumunskih Karpata. Nekada je Sinaja bilo mesto gde su se okupljali rumunski plemići. Udaljen je od Bukurešta 120 kilometara i već na samom ulazu grada, mogu se zapaziti stara zdanja koja svedoče o slavnom, minulom vemenu. Priča počinje od princa Kantakuzina, koji je sagradio manastir Sinaj i osnovao grad daleke 1659. godine. Bio je to prostor naseljen ovčarima, ali je vremenom postao odmaralište za mnoge plemićke porodice iz Bukurešta. Mesto je posebno privuklo Karola Prvog, tadašnjeg kralja Rumunije, koji je izgradio zamak Peleš, kao letnju rezidenciju. Čaušesku je, takođe, koristio dvorac za svoje potrebe, a onda je, kako kažu, čuo da se u drvenom nameštaju nalaze crvići, što ga je zgrozilo i nikada više nije kročio u zamak. Popularni planinski centar Pojana Brašov i u letnjoj sezoni privlači mnogobrojne turiste. U prevodu znači "Sunčani lednik" i udaljen je 14 kilometara od istoimenog grada. Žaklina Milenković |
| |||||||||||||||||||
|
| ||||||||||||||||||||